Osnovna škola Petar Berislavić Trogir
Naša učenica Nikolina Bešić na Državnom LIDRANU 2012.
Nikolina Bešić, učenica VII.a razreda sudjelovala je ove školske godine sa svojom nastavnicom hrvatskog jezika Nađom Mikelić na Državnoj smotri Lidrano u kategoriji literarnih radova.
Nagrada je to za njen literarni rad na trogirskoj cakavici „Šime berekin“.
U nedjelju ujutro moja nastavnica i ja krenuli smo u Šibenik, točnije u hotelsko naselje Solaris. Tu se održavala Državna smotra Lidrano. Na jednom se mjestu okupilo mnogo učenika, njihovih mentora, književnika, novinara i glumaca. Smjestili smo se u hotel Ivan. Prvog dana započelo je čitanje radova. Bilo je vrlo lijepo i zanimljivo jer sam čula i mnogo drugih kvalitetnih radova. Ispred nas je u posebnoj klupi sve pratio ocjenjivački sud: književnici Zoran Ferić, Dubravko Jelačić Bužimski, Damir Miloš, Enes Kišević, profesorice Dubravka Težak i Zorica Klinžić. Nakon toga slijedila je dodjela diploma za sve sudionike .
Pri završetku me ocjenjivački sud izabrao za snimanje emisije obrazovnog i dječjeg programa na Hrvatskom radiju. Intervjuirala me novinarka Irena Plejić Premec. Pročitala sam svoju pjesmu „Šime berekin“ i odgovorila na nekoliko pitanja vezanih uz nastanak pjesme koja je posebna po tome što je napisana na trogirskoj cakavici.
Sljedeća dva dana pogledala sam mnoštvo zanimljivih pojedinačnih i skupnih scenskih nastupa te nekoliko kratkih dokumentarnih filmova.
Upoznala sam dosta svojih vršnjaka iz različitih krajeva Hrvatske te stekla nova prijateljstva.
Trajalo je kratko, ali je zato bilo ludo i nezaboravno!
Nikolina Bešić, VII.a
Uskršnja radionica pletenja maslinovih grančica
Povodom uskršnjih blagdana knjižničarka K. Šćurla i vjeroučiteljica V.Barač organizirale su u školi malu radionicu pletenja maslinovih grančica. Stručna voditeljica bila je gđa. Biočić koja nam je otkrila i pokazala sve čari i ljepotu starih trogirskih i dalmatinskih običaja pletenja raznih stvarčica od maslinovih grana koja su se tradicionalno održavale povodom blagdana Cvjetnice.
Susret s književnicom Željkom Horvat-Vukelja
Učenici 1.b,1.c i 2.c razreda znatiželjno i uzbuđeno su očekivali susret s autoricom njima bliskih i u prvom razredu pročitanih djela: Hrabrica, Slikopriče i Kornjačin novi oklop.
Za njih, a i učiteljice, bio je to prvi susret „uživo“
s gospođomŽeljkom Horvat-Vukelja.
Već pri našem upoznavanju trema je
nestala. Ljubazno nas je pozdravila i osvrnula
se na ljepotu naše škole. Istaknula je da samo
rijetki mogu vidjeti plavetnilo mora i bijela jedra
kroz prozore svojih učionica.
„Učiteljice, ona je tako sitna i nježnog
glasa kao dobra vila!“- primijetila je moja
učenica. Upravo poput vile s čarobnim
štapićem uvela nas je u svoj svijet bajki.
Svijet gdje caruje mašta, smijeh i zrnce mudrosti.
Pred nama je otvorila škrinjicu punu tajni, sitnica, lijepih poruka i zabave.
Učenici su promatrali širom otvorenih očiju zapažajući i najmanji detalj. Upravo sve te male stvari oko nas tema su njenih djela.
S radošću smo stvarali nove priče i situacije iz svakodnevnog života pretvarali u vesele igrokaze
Glumili su učenici bez ustezanja, bez probnog čitanja… Samo su slijedili upute naše „drage gošće“. Interes učenika bio je zaista velik.
Smijeh se ovio učionicom i ovaj put svi, baš svi smo htjeli glumiti i postati likovi njenih priča.
Ako promatramo svijet njenim očima, sve oko nas može oživjeti, pričati s nama, sitnice postaju važnije šireći dobrotu oko sebe.
Zaista djeco, vrijedi pokušati!
Književnica nam je ispričala ponešto o svom velikom hobiju –pisanju rebusa-. Zajedno s njom rješavali smo rebuse koje ono smišlja za dječji časopis – Smib.
Vrijeme je brzo proletjelo, a za kraj smo poželjeli da je naš susret i druženje u „kamenoj ljepotici“ potakne da ispriča neku novu priču.
Radujemo se Vašim novim djelima!
Do novog susreta s Vama!
Učiteljice Renata Biočić, Marina Kapetanović i Rosa Mihovilović s učenicima 1.b,1.c i 2.c razreda.
Roditelj-gost 1.b razreda
Profesor Jakov Košćina posjetio je 1. travnja 2011. razredni odjel 1. b razreda.U veselom ozračju mali prvaši upoznali su nove instrumente i naučili dvije pjesme: Pjesmu radosti i Do-re -mi. Na kraju ovog zanimljivog druženja prvaši su našem gostu zahvalili pjesmama koje su naučili u prvom razredu. Nadam se da će vedri zvuci naučenih pjesama probuditi male glazbenike skrivene u nekima od njih.
Renata Biočić , učiteljica
Etnografski muzej
S nastavnicama iz vjeronauka Vesnom Barać i Gordanom Bekavac te knjižničarkom Katjom Šćurla dogovorili smo obilazak Etnografskog muzeja u Splitu. Idemo gradskim autobusom,popularnom "trideset sedmom".Malo drndanja neće nam škoditi.
Split je velik grad,ali smo brzo pred ulazom u muzej.
Etnografski muzej Split smješten je neposredno pored Peristila, središnjeg trga Palače, u zdanju koje ima veliku kulturnu te povijesno-graditeljsku važnost. Ono po čemu je ovaj muzej jedinstven jest činjenica da se prostor muzeja nalazi na mjestu gdje su u 4. st. bile spavaće sobe cara Dioklecijana. Imali smo čast ući u najmanju crkvicu koja je smještena u prizemlju Muzeja, crkvu sv. Andrije de Fenestris iz VII. stoljeća koja je jedna od najstarijih crkvica u Dioklecijanovoj palači.
U Muzeju se nalaze vrijedne etnografske zbirke koje nam predočavaju nekadašnji život Splićana, otočana i težaka Dalmatinske zagore.
Na ulazu srdačno nas je dočekala voditeljica koja nam je pokazala izložbu. Saznali smo da su ljudi na našem području u prošlosti živjeli u zajednicama. Odore su im bile lijepe i raskošne, a starine vrijedne. Pogledali smo prezentaciju kojom je prikazan proces nastanka kruha. Sami smo izrađivali eko-kesice što nam se posebno svidjelo.
Upisali smo se u knjigu gostiju i dobili razne karte grada. Na putu kući počela je padati kiša pa su nam naše eko vrećice dobro došle umjesto kišobrana. Nešto smo pojeli i popili,a onda opet drndanje u autobusu.
I tako se naše putovanje završava, a mi puni dojmova odlazimo u svoje domove.
Josipa Vukić,6.c
Tražili smo Kairosa
U ponedjeljak 6.12.2010. u podne osam grupa u kojima je bilo po četiri učenika krenulo je u potragu za Kairosom. To je datum od kojeg se (1997.godine) Trogir nalazi pod zaštitom UNESC-a. Djeca su krenula u odjeći oslikanoj Kairosovim kipom. Svi su bili jako nestrpljivi. Kad je odzvonilo podne,rastrčali su se svatko na svoju stranu,a ostali učenici su ostali na trgu. Početak potrage snimila je filmska grupa. Nakon pola sata stigli su pobjednici,šesti c razred,naš,iz Osnovne škole Petra Berislavića. Neki nisu mogli vjerovati, neki su se radovali,a neki pak mislili da sanjaju. Otišli su i na radio. Ispričali su kako je bilo i gdje su našli Kairosa. Gospođa Danka Radić ,povjesničarka umjetnosti, ispričala nam je legendu o Kairosu. Kairos je kip Boga sretnog trenutka,nađen je u Trogiru, a onaj tko mu dotakne čuperak, sretan je....
Nadamo se da će se i sljedeće godine organizirati ovakvo nešto.
Ivana Ćudina,6.c
Turistička zajednica grada Trogira i učenici Srednje škole Ivana Lucića osmislili su igru za učenike šestih razreda. Sudjelovali su učenici šestih razreda dviju škola-Osnovne škole" Petar Berislavić" i Osnovne škole majstora Radovana. Iz svakog je razreda sudjelovalo po četiri učenika koji su nosili majice s likom Kairosa.Tražili smo kip Kairosa koji je sakriven negdje u gradu,jedan je veliki i pet manjih. Kairos je Bog sretnog trenutka i simbol grada Trogira. Objasnili su nam pravila igre te su predstavili grupe. Podne je! Kreni!!! Prvu smo uputu dobili na trgu:kuća bana Petra Berislavića. Tamo su nas dočekali djevojka i mladić,učenici srednje škole,koji su nam dali daljnje upute. Krećemo u samostan sv. Dominika,a onda u Marmontovu ulicu,pa crkvicu sv.Petra. Tamo nas je dočekao momak koji nam je rekao da smo pronašli najvećeg Kairosa. S ponosom smo,kao pobjednici, dotrčali na trg gdje smo se počastili sokovima.
Bili smo sretni zbog pobjede.
Josipa Vukić,6.c
Tko je Kairos?
....Kip Kairosa najvjerojatnije su napravili Grci i donijeli ga u Trogir.Našle su ga časne sestre i dale u muzej gdje se čuva. Kairos je kip dječaka s čuperkom koji ima krila na rukama i nogama pa ga je jako teško uhvatiti,a onaj tko takne taj čuperak,bit će sretan...
Luigi Drnasin,6.c
Jesmo li uhvatili Kairosa za čuperak?
Bilo je to najnapetije natjecanje u mom životu. Bio sam sretan što nismo imali tri školska sata. "Predivno!" pomislih. To mi je dalo dodatnu snagu. Bio sam ponosan na sebe što sam predstavljao svoj razred.
Odzvonilo je podne i utrka je mogla početi. Moram priznati,vodio me golem zanos za pobjedom. Iako vrijedi ona uzrečica:"Nije važno pobijediti,važno je sudjelovati.",ja sam ipak mislio samo na pobjedu. Cijeli Trogir bio je samo naše igralište. Sve svoje snage uložio sam u ovo natjecanje. Trčali smo gradom kao muhe bez glave. Bio sam u ulicama u koje nikad prije nisam kročio. U početku smo se stopili sa 6.b razredom kako bismo skupa mogli naći našu prvu stanicu. Bio sam sretan što sam imao priliku sudjelovati u ovako zabavnoj igri. Na kraju smo osvojili treće mjesto. Naš susjedni 6.c razred bio je prvi. U početku sam mislio da su varali,no ipak,priznajem, sve to bila je moja ljubomora.
Volio bih da ima više ovakvih natjecanja jer su zabavna i zanimljva.
Mate Prnjak,6.d
Glazbena škola
Kad sam pošla u treći razred, tata me upisao u glazbenu školu. Do tada nisam išla ni na kakvu izvanškolsku aktivnost pa mi je to bila promjena u životu. Došla sam u Glazbenu školu s tatom i sestrom. Da bih se upisala, trebala sam proći audiciju. Otpjevala sam pjesmicu „Zeko i potočić " i prošla.
Glazbena škola u Trogiru je mala,ali je lijepa,puna slika i ukrasa. Danas imamo pet učionica. Može se svirati neki od instrumenata:gitara,klavir,saksofon,violina,violončelo,flauta…
Ja sviram klavir. Nastavnica iz klavira jako je dobra. Znam svirati mnoge lijepe skladbe. Upoznala sam i puno prijatelja i prijateljica.
Naravno,svega toga ne bi bilo bez podrške mog oca i sestre. Oni su me potaknuli, a ja vas potičem ovim tekstom da se upišete.
Jako volim ići u Glazbenu školu jer tamo više nisam u ovom ,stvarnom svijetu ,nego sam u prelijepom svijetu glazbe.
Ivana Ćudina,6.c
Ča - more - judi 2011.
Literarni susret Ča - more - judi 2011. koji organizira OŠ Grohote održan je 1.svibnja 2011.Među 10 pozvanih učenika,bio je i naš Mate Prnjak,6. d razred, čija pjesma Težak je objavljena i u zborniku Ča -more- judi.
" Pasajedu godišća brzo i priveć brzo, i evo već 13-to se zameklo, a u ričiman ča se kako perle u kolajnu nižu u štrofu, isti ašpir, ista forca i ista grandecu.Otelo se Ča vrimenu i u stih zagropalo vičnost, jerbo u ričiman je život, u pisman jubav."
Željka Alajbeg, GKMM Knjižnica Grohote
Meju svin štrofan ča su arivale na natječaj u Dvorcu Martinis-Marchi u Maslinici prizentano je 10 izabranih:
1. Jadransko more – Tomislav Granić, učenik 4.r. OŠ Kneza Branimira, Donji Muć, mentor Jagoda Grgić
2. Moja vala– Marija Vitaljić, učenica 5.r. OŠ Komiža, mentor Ljiljana Petric Mardešić
3. Mare Krpašinka - Toni Knego, učenik 4.r. OŠ Spinut, Split, mentor Esmeralda Stanišić
4. Težak – Mate Prnjak, učenik 6.r. OŠ Petar Berislavić, Trogir, mentor Slavica Rožić
5. Nuono i maslina – Karla Drpić, učenica 8.r. OŠ Pučišća, mentor Maja Ćapin
6. Maringula – Đana Belas, učenica 7.r. OŠ Majstora Radovana, Trogir,mentor Kristina Cvetković
7. Stori grad zimi– Matija Franetović, učenik 3.r. OŠ Petra Hektorovića, Stari Grad, Mentor: Magda Tepić
8. Galeb – Jozica Plastić, učenica 8.r. OŠ Pučišća, mentor Maja Ćapin
9. Moj pokojni nono– Meri Juras, učenica 5.r. OŠ Vladimira Nazora, Postira, mentor Stipan Šandrk
10. Maška i miš– Ivan Ivčević, učenik 3.r. OŠ Grohote, mentor Senija Nejasmić
Dom svih pristiglih pisam nalazi se u zborniku Ča-more-judi. Dom svih pročitanih versi ovi je susret ča se pameti za života. Prijatejstvo je ono ča povežije, rič ona koja cime jača.
Koje cime su se prihitile jače i zapečatile misto pobjednika odluči je ocjenjivački sud. Punte su kontali Nila Kuzmanić Svete, Jakša Fiamengo i Ksenija Prohaska i na kanati inpuntali:
1. misto: Jadransko more, Tomislav Granić, učenik 4.r. OŠ Kneza Branimira, Donji Muć
2. misto: Galeb, Jozica Plastić, učenica 8.r. OŠ Pučišća
3. misto: Moja vala, Marija Vitaljić, učenica 5.r. OŠ Komiža
(objavljeno na web stranici OŠ "Grohote)
PriČAgin/priČAn ti priču, dječji pričigin
26. ožujka, 2011. održan u Splitu,u Kazalištu lutaka. Dječji pričagin nastao je u okviru pričigina,festivala priče,a u njemu sudjeluju djeca iz Splitsko - dalmatinske županije koja pišu na čakavskom narječju.Na ovogodišnji Pričagin pozvani su Josipa Vukić iz šestog c i Stipe Kranjc iz četvrtog a razreda.
prof. Filipić, idejni tvorac i organizator pričigina, Ivanu Tokiću, ravnatelju OŠ Grohote, dodjeljuje Plaketu prijatelja pričigina
Sudionici dječjeg pričigina, Kazalište lutaka 26. ožujka, 2011.
"Govoridu da za dobru štoriju moraš jemat dobar butam oliti ga temu, da štorija mora jemat ašpira i force oliti ga kompoziciju, da se mora prizentat ala largo il' fortissimo oliti ga intonacijski skladno.
Mi ćemo danas, ovod na ovoj pozornici, pokazat da za dobru štoriju tribaš jemat joko koje vidi srcen, uho koje sluša dobroton i ruku koja piše ditinstvon.
Jedini moto i poziv je: Fermaj i osluhni, kumpanjo, pričan ti priču! "
Željka Alajbeg, GK Grohote
Pobjednici ovogodišnjeg Festivala pričanja priča - dječjeg pričigina pričan ti priču su:
Prvo mjesto:
Eko-vila, priča Kristine B., učenice 5. razreda OŠ Pučišća, pod vodstvom učiteljice Željke Martinić
Drugo mjesto:
Litnja barufa, priča Josipe Vukić, učenice 6. razreda OŠ Petar Berislavić, pod vodstvom učiteljice Slavice Rožić
Treće mjesto:
Kurijožitada, priča Klare E., učenice 6. razreda OŠ Grohote, pod vodstvom učiteljice Mirjane Stanić
