preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Petar Berislavić" Trogir

Login
Pretraži me
Što radimo

Popis udžbenika za 2014./2015. god.

E lektira

Stručni skupovi

Prijave za stručne skupove

Kalendar
28. srpnja - Svjetski dan borbe protiv hepatitisa
28.07.2014. 19:09
28. srpnja - Svjetski dan borbe protiv hepatitisa
Hepatitis je bolest koja ubija gotovo kao i AIDS s oko 1,4 milijuna smrti na godinu, objavila je u Ženevi Svjetska zdravstvena organizacija WHO u povodu Svjetskog dana borbe protiv hepatitisa koji se obilježava 28. srpnja.

21.07.2014. 12:10
21. srpnja - Dan borbe protiv pokusa na životinjama
Procjenjuje se da se 12,1 milijun životinja, uključujući miĹĄeve, zečeve, ne-ljudske primate, pse, mačke i ribe, i nadalje svake godine koristi u laboratorijima diljem Europske unije za različite svrhe, od kojih većina nije izravno povezana s medicinskim napretkom. Stoga se svake godine na danaĹĄnji dan obilježava Dan borbe protiv pokusa nad životinjama.

Brojač posjeta
Ispis statistike od 4. 9. 2012.

Ukupno: 70191
Danas: 5
Čarolija Božića

      BOŽIĆ

 

          Te su večeri sve zvijezde zauzela svoja mjesta na nebeskom svodu prije nego obično. Osobito je poranila zvijezda koja je pokazivala  put. Iz oblaka su padale pahuljice, svjetlucave, meke i male. Lepršale su nebom, do gradske svjetiljke stale  i s njom zaplesale. U kući miris svježih kolača. To je velika radost za brata i mene. Bor što svijetli, toplinu daje, a  osmijeh na licu ukućana ljubav pokazuje. Idemo u crkvu. Ponoć se bliži i na svim ljudima radost se vidi. U crkvi jaslice i mali Isus, rođen u štalici.  Tad pomislih: " Neka ovog Božića  dođe i obiđe,uz bogate,  i sve siromašne, bolesne i ožalošćene." Gledam veliku jelku, zlatnim sjajem okićenu. Božićne  pjesme pjevaju se u jedan glas i pjesma se širi kroz cijeli grad. Čestiti se ljudi ljube. To je najljepši osjećaj koji se mogao dogoditi tijekom ove godine. Pred jutro te malene bijele pahuljice  u snježni pokrivač su se pretvorile. Ispod bora  poklona dva za brata i mene od djeteta, Isusa malenoga.  Tradiciju božićnih blagdana, bor i jaslice, čuvat ćemo zajedno na radost brojne dječice.

 

                                                              Tina Lasić,6.c

 

                                                                                                                            

 

Iznenađenje Djeda Božićnjaka

 

Čarobna je Badnja noć... ˝Oh,oh! ˝uzvikuje Djed Božićnjak tovareći poklone ne sanjke.˝Što se zbiva, Djede? ˝upita ga patuljak. ˝Ruke su mi mrzle a rukavice su mi se poderale˝,odgovori Djed i ode svojim poslom. Patuljci se  brzo okupe: ˝Jadni Djed Božićnjak˝,reče jedan od njih. ˝Svima nosi darove ,no njemu nitko ništa ne poklanja ...darujmo mu par novih rukavica koje ćemo sami napraviti !˝ I tako klik,klik,klik-patuljci su ubrzo ispleli rukavice. ˝Možemo mu isplesti i veliku čarapu pa je napuniti poklonima!˝dodao je jedan. Dok je jedan pleo čarapu, drugi je skupljao orahe,lješnjake i voće za Djeda.Zatim su pronašli i knjigu,zvonce i mnogo malih iznenađenja. Radili su neumorno cijelu noć,a u zoru se začulo zvono s Djedovih sanjki. ˝Sakrijmo se!˝poviču patuljci, ˝vraća se Djed Božićnjak ali je jako umoran pa će odmah  zaspati. Kad je Djed zahrkao, patuljci su se prikrali na vršcima prstiju i u sobi mu ostavili debelu čarapu. Kakvog li iznenađenja i sreće  za Djeda Božićnjaka kad je, probudivši se, pronašao debelu čarapu. ˝Hvala!Ovo mi je najljepši Božić u životu!˝ uskliknuo je kao dijete i idmah navukao nove rukavice koje su mu ispleli njegovi mali prijatelji.

 

                                    Marija Burečić, 6.d

                                                                                 

Zaboravljeni Božić

 

Bila jednom davno jedna mala djevojčica po imenu Matilda. Živjela je na kraju šume posve sama, a put do njene kuće znale su samo životinje. Ljudi iz obližnjeg sela prozvali su je Lugaricom. Kosa joj uvijek bješe raščupana, noge bosonoge, a haljina šivana od hrašćeva lišća. Usprkos tome,  bila je lijepa, ali to nitko nije vidio jer je svima pogled padao na granje što joj je virilo iz kose. Bila je još mlada i tek je upoznavala svijet. U ranu zoru bi se dizala, nahranila životinje, a zatim bi sjela pod stari bor i odmarajući se pijuckala čaj. No, ovaj put šumu je zarobila zima, hladnoća i led. Stari bor je ostao nepomičan na sredini šume. Nitko ga nije imao ugrijati, otopiti led koji je zahvatio njegove iglice. Počeo se raspadati. Njegov se život polako gasio i to baš kada je pristizao Božić. Stari bor je već pomislio da ga neće krasiti sjaj božićnih svjećica, velika zvijezda na njegovoj glavi, pokloni pri samom dnu ni dječica oko njega. Stanovnici šume su se zavukli u svoje kuće. Božićni duh je posve utihnuo.Lugarica je sve to promatrala. Onako sama sve je teže podnosila. Odlučila je poslati pismo Djedu Božićnjaku da spasi Stari bor jer je on duša šume kako bi i za ovaj Božić svi bili veseli i pjevali pjesme. Ali je nadodala i to kako bi ispod Starog bora htjela upoznati osobu koja bi s njom provela život. Pismonoša Janko je primio zadatak da uruči pismo Djedu Božićnjaku. Bilo je prilično teško pronaći Sjeverni pol kada se čitav život nije maknuo iz šume.                                                                      

  Došao je i taj dan. Bio je Badnjak. Stanovnici šume su obavljali svoj posao kao i uvijek. Svi su mislili o istome, a pravili se kao da nije ništa. Pala je noć. Zaspala je šuma, a čulo se samo hrkanje medvjeda Borne. Odjednom na sve strane počelo je zvoniti, svirati Božićne pjesme i onaj poznati glas: „Ho, ho, ho!“. I lija i vjeverica zajedno s Lugaricom potrčali su ispod Starog bora. Pozvale su ostale prijatelje. Oči im nisu treptale. Svima je pogled zastao na svjećicama, kuglicama, anđelima, a najviše na poklonima. Stari bor više nije bio ledena skulptura, sada je osvijetljavao cijelu šumu. Okružen toplim srcima i raspjevanim grlima nije bilo sretnijeg bora od njega. Djed Božićnjak je samo namignuo Lugarici iz prikrajka te pošao razdijeliti poklone. Te je večeri Lugarica upoznala Djedova pomagača Merlina. I pogađajte… Od tada je svako jutro pijuckala s njim čaj ispod Starog bora. Svake godine u toj šumi, čak i mjesec dana prije, njeni stanovnici se pripremaju za Božić. Shvatili su da svi ti primamljivi božićni ukrasi ne čine Božić već da je on nešto puno više- dan kada neprijatelji postaju prijatelji i kada se zaboravlja svo zlo koje smo proživjeli kroz godinu. Bitno je samo podijeliti svoju sreću s dragom osobom i ne dopustiti da se naše srce smrzne kao što se smrznuo Stari bor.                  

                                                                                                                                                                                                          Lucija Šuto 8.b        

 

 

 

Božićna čarolija

 

 

Dva su dana do Božića. U tvornici Djeda Mraza čuju se zvukovi strojeva za proizvodnju igračaka. Svi patuljci vrijedno rade pripremajući se za najveći događaj ovoga prosinca. Svi osim jednoga, glavnog patuljka Slavka, čija će izjava uskoro unijeti strku i zbrku u dvorac Djeda Mraza. Brzim je koracima, sa strepnjom grabio prema uredu Djeda. Uskoro se  našao pred velikim crvenim vratima, te ih drhtavim pokretom ruke otvorio. Kraj kamina zavaljen u crvenoj fotelji i naravno u svojoj crvenoj odori sjedio je Mraz i čitao novo izdanje Božićnog zvona. Blago je podigao glavu opazeći Slavka, no njegovo sada smireno lice za trenutak je poprimilo purpurnu boju. Razlog tomu bilo je Slavkovo priopćenje Djedu o Rodolfu i njegovoj ozlijedi na jutarnjem treningu. Stvar je bila jasna Rudolf neće moći voziti glavne saonice na Badnjak. Naravno Rudolfa je mogao zamijeniti bilo koji sob, no samo je Rudolf u svojim kopitima imao prah letenja i samo je on znao adresu sve dobre djece. Pa pošto je Rudolfov najstariji sin bio još premlad za letenje ostala je još jedna solucija. Na stolu je ležala Knjiga čuda popračena zarinutim pogledima Slavka i Djeda koji su upravo gledali u njihovu jedinu mogućnost. Prastari zapis koji glasi :Ranjenog soba u slučaju krajnje nužde svojim dodirom može izliječiti samo dijete s jakom vjerom u Božić.No nažalost takvih je danas vrlo malo, većina djeca bit Božića vidi u poklonima, a ne u onome što je za Božić bitno, pa je tako Djeda i Slavka čekala duga i teška noć. Za to vrijeme na drugom države Snježić, u Domu za nezbrinutu djecu na Godricovom trgu, u svojoj sobi za stolom sjedila je dvanaestogodišnja Anna Galfort. U ovom trenutku upravo je završila svoju tisućitu zvijezdu repaticu. Svake godine Anna želi isti poklon za Božić, svake godine prave repatice s nadom da će ispuniti tu istu želju, svaki dan jedino što Anna želi je obitelj. Iako je dosada napravila 9000 zvijezda, još više puta od toga poželjela to, ona ne gubi nadu. Kao i prethodnih godina nada se da će joj Božić pokloniti čudo. Kada se tiho u noć anđeli spuste u grad, započinje Božićna čarolija. Da, to je ona- uzviknuo je Slavko i time probudio usnulog Djeda. Ime koje se sjalo na bijelom popisu bilo je Anna Gafort. Djed se podigao iz naslonjača i namještajući naočale počeo je čitati popis. I sam je opazio da se Annino ime sjaji dosad njemu neviđenom sjajom, te je na trenutak pomislio nešto, no u trenutku razmišljanja prekine ga Slavko koji mu je govorio da se što prije spremi jer ne smiju zakasniti na posljednji vlak za Sniježić-grad. Na putu im  se pridružila i Baka mraz koja je uvijek putovala s Djedom kada se on vozio javnim prijevozom zbog sada nebitnih razloga.

Dok se vračala s mise opazila je troje ljudi,k zapravo bolje rečeno dvoje starijih ljudi odjevene u smiješne crvene odore i još jednog manjeg čovjeka čudnih ušiju, a i cipela. Trojac joj se sve više približavao te je sada bila sigurna da je kane zaustaviti i pitati nešto. Stoga ih je odlučila preduhitriti te ih upitala može li pomoći. Na to je trojac odgovorio potvrdnim kimom glave. Uskoro je Anna znala cijelu priču, te je na njoj ostalo samo da odluči hoće li im povjerovati ili ne. Odlučno je krenula za njima u vlak. Nije baš bila sigurna u svoj odabir, no nešto ju je u pogledu Bake i Djeda privuklo. Osjetila je ljubav i toplinu, u njihovim očima vidjela je obitelj.

Snažno je zagrlila soba, iskre su zaiskrile, čitavo područje obasjala je prelijepa svijetlost, kao da su nebom odjedanput proletjela tisuće zvijezda repatica. Božićna čarolija je djelovala, želja se ostvarila. Anna je našla obitelj, moglo bi se reći jako posebnu obitelj: Djeda i Baku Mraz, pedeset vilenjaka i dvanaest sobova. Nitko u tom trenutku nije bio sretniji od Anne, osim naravno Rudolfa koji je još te iste večeri točno u ponoć preletio saonicama božićnim nebom.

Kada se anđeli spuste u grad započinje božićna čarolija i svako dijete koje vjeruje u Božić u tome je trenutku čarobno.

 

 

 

 

 

Jela Biočić 8.b

 

 

Božićno čudo

 

Badnjak,dan pred Božić kad su sva djeca uzbuđena i radoznala što će sljedećeg jutra naći pod borom.Neki s bakama peku kolače,drugi s roditeljima kupuju darove,dok treći već uživaju na snijegu.No obitelji Lasić taj dan je kao svaki drugi.

Majka je na poslu,mali Karlo bolestan leži na krevetu,a sestra Mia skrbi o njemu.Ta djeca uopće ne znaju za čokolade ni slatkiše jer nikad nisu bili u mogućnosti da ih probaju.Svakodnevna hrana im je kruh koji njihova majka jedva zaradi.Novu godinu ne slave,jer znaju što im nosi budućnost.Život pun patnje,boli i gladi njihova je svakodnevica.Djeca ne idu u školu jer im majka nema novca za kupit knjige,a njihov otac je umro od bolesti koju je sad naslijedio mali Karlo.No ipak ,svake badnje večeri postavljaju bor bez ikakva ukrasa.Djeca su znala da ih sljedećeg jutra neće dočekati ništa pod borom,jer su mislili da Djed Božićnjak ne mari za siromašne obitelji.No dogodilo se upravo suprotno.Tog hladnog božićnog jutra,djeca su vidjela da netko sjedi u njihovoj staroj fotelji.Pozvali su majku koja je sa strahom prišla tom nepozvanom gospodinu.No kad ga je vidjela,skoro se onesvijestila.Bio je to on,slavni Djedica koji je toga jutra baš navratio u njihovu skromnu kućicu.Ispod bora bilo je više od sto različitih vrsta poklona.Djeca su se odmah razveselila i počela ih polako otvarati.Djed je došao kako bi razgovarao s nesretnom majkom koja je izgubila volju za životom i pomirila se sa svojom nesretnom sudbinom.Nakon njihova kratka razgovora majka se osjećala drukčije,ponovno je svjetlost zasjala u njenim očima i vratila joj se volja za životom.Djedica ju je opskrbio hranom,odjećom i knjigama koje su im bile potrebne.

Zaključila je da u životu kad se padne,uvijek treba ustati i nastaviti dalje,jer onaj tko nije hrabar ne može biti ni pošten jer za poštenje su potrebne žrtve koje kukavice ne mogu podnijeti.Nitko ne zna što donosi sljedeći dan,mjesec ili godina,ali svaki dan treba iskoristit kao da je posljednji,ispunjen veseljem i osmjesima,a ne tugom i nezadovoljstvom.

Blanka Ugrina 8.b 

 

 

 


Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju

preskoči na navigaciju